Alija Kulenović je rođen u Zenici 1940. godine, neposredno pred početak II svjetskog rata. Rastao je u mnogobrojnoj radničkoj obitelji sa devetoro braće i sestara.
Školovanje započinje u novoj Jugoslaviji, te već u osnovnoj školi pokazuje izrazit talenat za crtanje i slikanje. Godine odrastanja i djetinjstva iako obilježene stalnom borbom roditelja za preživljavanje sa jednom željezničarskom plaćom, nosile su i romantični pečat odrastanja u mahali uzavrelog grada, koji započinje svoj privredni i ekonomski razvoj, koji će ubrzo dovesti Zenicu na poziciju jednog od privredno najjačih centara tadašnje Jugoslavije.
Nakon završene osnovne škole, odlazi u Sarajevo gdje završava elektrotehničku školu boraveći u internatu. U tom period počinje objavljivati prve radove u školskim časopisima. Po povratku u Zenicu zapošljava se te ubrzo zasniva porodicu.
Alija Kulenović i umjetnost
Odlazak na studij u Rijeku donosi i suradnju sa časopisima iz riječke regije, a posebno sa časopisom OKO, gdje objavljuje svoje prve karikature. U narednim godinama karikatura predstavlja glavnu izražajnu formu kojom se koristi. Postaje član bosanskohercegovačkog satiričkog udruženja u čijem časopisu Bockalo redovno objavljuje svoje radove. Istovremeno objavljuje svoje radove u beogradskom JEŽ-u, sarajevskom Oslobođenju te u lokalnim časopisima Naša riječ, Metalurg i drugi.
Sredina 80 - tih
Iako se kasnije u Zenici etablira kao uspješan poslovni čovjek, jednim dijelom ostaje zauvijek vezan za umjetnost. Sredinom 80-tih se definitivno okreće svojoj ljubavi slikarstvu i tako se pridružuje svom bratu Rizahu Kulenoviću, koji je naš poznati slikar i kolekcionar, živi u Kalskroni u Švedskoj od 1976 godine.
Alija Kulenović se izdvaja od drugih slikara radeći na jedinstvenoj i rijetko primjenjenoj tehnici reverzibilnog slikanja uljem na staklu (slika nastaje na zadnjoj strani uz pomoć ogledala). Takav način umjetničkog izražaja već u samom početku izaziva zanimanje javnosti, što je slučaj i danas.
Slijede mnogobrojne izložbe, samostalne i zajedničke u saradnji sa bosanskohercegovačkim umjetnicima.
Dobitnik je mnogih priznanja, ali zbog svog karakterističnog pristupa umjetnosti, autor ne pridaje mnogo značaja nagradama, te ne vodi evidencije i ne arhivira sav material.
Ratne 90 - ete
Turbulentne i na žalost ratne 90-te godine posvećuje obrani svoje domovine Bosne i Hercegovine, aktivno se uključuje u obrani domovine i prava na humano življenje. Postaje članom Internacionalne lige humanista i za svoj rad dobija priznanja. Član je dva saziva Parlamenta FBIH, te član Nadzornog odbora Crvenog kiža.
Usprkos svim obavezama, slikarstvo ostaje njegovo utočište i ljubav. Njegova djela različitim načinima nalaze svoje mjesto u kolekcijama širom Europe. Tako i jedan umjetnički rad završava u vatikanskoj kolekciji kao pokllon Internacionalne lige humanista Papi Ivanu Pavlu II.
Pored skiraskog rada bavi se i ilustracijom književnih izdanja u cilju promocije culture i umjetnosti u lokalnoj zajednici.
Obzirom da vjeruje da je sud publike koja cijeni umjetnost važniji od svih nagrada, jedino priznanje koje je sačuvao je Srebrna plaketa sa festivala Montreux u Kanadi.
Živi u svojoj Zenici posvećen slikarstvu u kojem nalazi istinski mir i u potpunosti izražava svoje biće, vjerovanje i principe po kojima živi.
